Riječ alergija (grč. „allos“ = drugačije; „ergon“ = napraviti) kao novi naučni termin uvodi austrijski pedijatar Clemens von Pirquet 1906. godine u svojoj knjizi „Alergija životnih razdoblja“. Terminom „alergija“ Von Pirquet je postavio konceptualni okvir za razumijevanje bilo kojeg oblika promijenjene biološke reaktivnosti nakon ulaska strane tvari u organizam. Iako je termin „alergija“ relativno novijeg datuma, alergije nisu nove bolesti.
Najstariji zapis alergijske reakcije potječe iz starog Egipta i datira iz razdoblja između 3640. i 3300. godine pr. n. e. U njemu se opisuje smrt kralja Menesa nakon uboda stršljena. Postoje zapisi od prije oko 2500 godina – kad se perzijski vođa Hinij iskrcao na grčku obalu, dobio je napad kašlja i kihanja, najvjerovatnije zbog kasnog cvjetanja neke mediteranske biljke. Hipokrat (460-357. godina pr. n. e.) povezao je utjecaj vlažnosti zraka, zanimanja i klime s napadima astme. Za pojavu alergije znali su i stari Rimljani, jer zapis iz tog doba opisuje alergiju Britanikusa, sina rimskoga cara Klaudija, na konjsku dlaku. U drugom stoljeću naše ere Galen je opisao pojavu alergije na biljke sljedećim riječima: ”Postoje ljudi koji u prisustvu nekog cvijeća dobijaju napade kašlja i kihanja.” Smatra se da je perzijski ljekar i filozof Muhammed ibn Zekerija Razi ili Al-Razi (865–925. n. e.) bio prvi ljekar koji je opširnije pisao o imunologiji i alergiji, i njemu se pripisuje detaljan opis uzroka i kliničke slike polenske alergije i alergijske astme. Sačuvani tekst danas se nalazi u Bodlejanovoj biblioteci u Oksfordu.
