Najvažniji alergeni u zraku

Aeroalergeni su sve čestice koje se nalaze u zraku, a mogu uzrokovati alergijsku reakciju. Izlaganje aeroalergenima uzrokuje alergijske bolesti dišnog sistema kod određenog dijela populacije, najčešće rinokonjunktivitis i astmu.

 

U aeroalergene svrstavamo polen, spore gljiva i plijesni (buđi), dlake, epitel i izlučevine sisavaca, komadiće tijela i izlučevine člankonožaca (najčešće grinje i žohari), komadiće biljnoga tkiva i sl. Aeroalergenske čestice koje prevladavaju u otvorenim prostorima su polen i spore gljiva i plijesni, dok u zraku zatvorenih prostora prevladavaju grinje i žohari sa svojim izlučevinama, dlake, epiteli i izlučevine sisavaca, a u vlažnim prostorima i spore plijesni.

Alergeni grinja (alergija na kućnu prašinu)

Grinje iz kućne prašine predstavljaju značajni izvor alergena u zatvorenim prostorima. Ovi člankonošci veličine 250-300 μm, s nepotpuno razvijenim dišnim sistemom, hrane se oljuštenim epitelom ljudske i životinjske kože, a vodom se opskrbljuju iz zraka. Upravo zbog toga sezonske promjene relativne vlažnosti zraka utječu na varijacije koncentracija alergena grinja, te tako i ozbiljnošću simptoma kod osoba alergičnih na ovu vrstu alergena. U domovima tipično mjesto boravka grinje je tekstil, npr. madraci, jastuci, tepisi, tapacirani namještaj. Veće koncentracije obično se nalaze u starim objektima u područjima s većom relativnom vlažnošću zraka, dok su u hladnijim područjima na većoj nadmorskoj visini njihove koncentracije znatno niže. Izvori alergena su fragmenti tijela grinja i čestice fecesa, koje se nalaze u zraku. To su aerodinamičke čestice promjera oko 10 μm ili većeg, a u zraku se zadržavaju oko 30 minuta. Najčešće vrste medicinski važnih prašinskih grinja su: Dermatophagoides pteronyssinus i Dermatophagoides farinae.

 

  • Put unosa alergena grinja u organizam je prvenstveno inhalacija, a nešto manje značajni su direktni kontakt s kožom i konjunktivama, te vrlo rijetko ingestija. Najčešći klinički simptomi koji se javljaju u senzibiliziranih osoba su rinitis sa bilateralnim konjunktivitisom i astma.

Alergeni sisavaca (alergija na kućne ljubimce)

Felis domesticus 1 (Fel d 1) najznačajniji je mačiji alergen, koji se nalazi primarno u lojnim žlijezdama, a sekrecijom i na koži i krznu. Isti alergen prisutan je i u žlijezdama slinovnicama, kojeg životinje dodatno nanose na krzno ližući ga. Proizvodnja ovog alergena je djelomično pod hormonalnom kontrolom, budući da je kod kastriranih životinja razina bitno smanjena. Alergen u zrak dospije nošen na malim česticama i ostaje u zraku duže vrijeme. Za razliku od alergena grinja, mačiji alergeni se u visokim koncentracijama mogu naći i na zidovima, te ostalim površinama. Najznačajniji pseći alergeni su Canis familiaris 1 (Can f 1) iCanis familiaris 2 (Can f 2), a imaju slične karakteristike mačijim alergenima. Neka istraživanja govore u prilog tvrdnji da izloženost djece visokim koncentracijama mačijih alergena smanjuju rizik od kasnije senzibilizacije, dok neki raniji radovi to opovrgavaju.

Alergeni žohara

Od ukupno 3500 poznatih vrsta žohara (ili bubašvaba) koji obitavaju na našoj planeti samo 5 predstavlja značajan izvor alergena. Najčešće su tri vrste: orijentalni (Blatella orientalis), njemački (Blatella germanica) i američki (Periplaneta americana). Alergeni žohara nalaze se u slini, fecesu i mrtvim tijelima žohara. Alergenske čestice žohara u zraku relativno su velike (>10 μm u promjeru). Kod većine žoharskih alergena postoji unakrsna alergijska reakcija. Kod hronične izloženosti alergenima žohara dolazi do signifikantne inflamacije dišnih puteva mobilizacijom eozinofila. Učestalost astme uzrokovane alergenima žohara povezana je sa slabijim socio-ekonomskim statusom, s dobi, spolom i rasnom pripadnošću bolesnika.

Alergeni spora gljiva i plijesni

Gljive i plijesni vrlo su široko rasprostranjeni organizmi. Jedan od razloga jesposobnost rasta na različitim podlogama, te podnošenje velikog temperaturnog raspona okoliša (-5 do +50°C). Pa ipak, najznačajniji fizikalni parametar rasta je relativna vlažnost zraka, koja bi trebala biti veća od 60%. Spore su u vanjskom zraku prisutne gotovo cijele godine u koncentracijama koje su 100 do 1.000 puta veće od koncentracija polena, ovisno o okolišnim faktorima kao što su vlažnost, nutrijenti, temperatura i vjetar. Koncentracije spora u vanjskom zraku uvijek su veće od onih u zraku prostorija, osim u slučajevima vlažnih prostora u kojima dolazi do rasta kolonija gljiva i plijesni na površinama. Značajne su u pojavi alergijskih bolesti u ljudi, a 10 ih je alergološki najznačajnijih: Alternaria, Helminthosporium, Cladosporium, Aspergillus, Penicillium, Epicoccum, Fusarium, Stemphylium, Botrytisi Curvularia. Kriterij za alergološku značajnost temelji se na prevalenciji alergijskih bolesti kod bolesnika. Glavne alergijske manifestacije su astma, rinitis, alergijske bronhopulmonarne mikoze i hipersenzitivni pneumonitis. Budući da do  alergijske reakcije dolazi na mjestu depozicije alergena, a većina udahnutih spora ima promjer manji od 10 μm, alergijska reakcija zahvaća donje dišne puteve, što se manifestira simptomima astme. Samo spore veće od 10 μm deponiraju se u gornjim dišnim putevima. Za pojavu alergijske reakcije bitna je i koncentracija pojedinih vrsta spora u zraku. Tako je npr. granična koncentracija za spore gljivice Alternaria oko 100 spora u 1 m3 zraka, dok je za Cladosporiumgranična koncentracija mnogo veća i iznosi 3.000 spora po 1 m3 zraka. U sporama gljivice Alternaria alternata nađeno je 6 alergena, od kojih 3 glavna: Alt a 1 (nađen kod 80-90% pacijenata), Alt a 2 (60%) i enolaza (50%). Spore gljivice Cladosporium herbarum imaju 2 glavna glikoproteinska alergena – Cla h 1 i Cla h 2.

Alergeni polena

Polen je fini prah koji proizvode prašnici cvijeta. Poznato je da pčele sakupljaju polen koji im služi kao izvor i rezerva proteina, posebno kada proizvode matičnu mliječ. Prah se sastoji od mnoštva vrlo sitnih zrnaca, prosječne veličine 1/100 do 1/10 milimetara. Polensko zrnce predstavlja prijenosni medij za mušku spolnu ćeliju (mikrogametofiti) koja se nalazi unutar zrnca.

 

Slike polenskih zrnaca, značajno uvećanih u polju skenirajućeg elektronskog mikroskopa, podsjećaju na umjetnička djela apstraktne umjetnosti, istovremeno ne gubeći iz vida da im njihova veličina i oblik, koji su karakteristični za svaku pojedinu biljnu vrstu, omogućuju da svoj zadatak oplodnje ženskog dijela biljke obave na najbolji mogući način.

 

Dubina ulaska čestica u dišni sistem ovisi o njihovoj veličini i profilu udisaja. Čestice veće od 10 μm uglavnom se deponiraju u ekstratorakalnoj regiji (orofaringealno). Manje čestice u rasponu veličina između 5 i 8 μm dopiru do traheobronhalnog dijela dišnog sistema, dok se male čestice (1-3 μm) deponiraju u plućnim alveolama.

 

Iako polenska zrnca čine samo mali udio od ukupnog broja čestica u atmosferi, ona su među najčešćim uzročnicima alergijskih bolesti dišnog sistema, te predstavljaju jedan od najsnažnijih prirodnih alergena današnjice. Od ukupno 250.000 vrsta polena manje od 100 uzrokuju alergijsku reakciju. Najčešće se radi o polenu drveća, trava i korova.

 

Tablica 2. Taksoni alergogenih biljaka umjerenog klimatskog pojasa čiji je polen razvrstan u skupine prema vrsti biljke

DRVEĆE TRAVE KOROVI
Aesculus sp. fam. Poaceae Ambrosia sp.
Alnus sp. fam. Cyperaceae Artemisia sp.
Betula sp.fam. Cereale Chenopodium sp.
Carpinus sp.Plantago sp.
Castanea sp. Rumex sp.
Corylus sp. fam. Umbelliferae
Fagus sp. fam. Urticaceae
Fraxinus sp.
Juglans sp.
Morus sp.
Picea sp.
Pinus sp.
Platanus sp.
Populus sp.
Quercus sp.
Robinia sp.
Salix sp.
Sambucus sp.
Taxus sp.
Tilia sp.
Ulmus sp.